Пређи на садржај

CNN

С Википедије, слободне енциклопедије

Si-En-En
CNN
Tipkablovska/informativna
ZemljaSAD
Dostupnostsvet
SedišteAtlanta
VlasnikCable News Network, Inc.
OsnivačTed Tarner
Datum pokretanja1. jun 1980. god.; pre 44 godine (1980-06-01)
Format slike480i (SDTV)
1080i (HDTV)
Veb-sajthttp://www.cnn.com/

Si-En-En (CNN, akronim za Cable News Network), američki je 24-satni informativni kanal koji se emituje putem satelita i kablovske televizije u vlasništvu AT&T podružnice WarnerMedia.[1] Si-En-En je 1980. godine osnovao američki medijski posednik Ted Tarner kao 24-časovni kablovski kanal za vesti.[2] Nakon njegovog lansiranja, CNN je bio prvi televizijski kanal koji je omogućio 24-časovno pokriće vestima,[3] i bio je prvi televizijski kanal posvećen samo vestima u Sjedinjenim Državama.[4]

Sedište ove televizijske mreže je u Atlanti, dok se program emituje iz tri centra: Atlante, Njujorka i Vašingtona. Njegovo sedište se koristi samo za program tokom vikenda. CNN se ponekad naziva CNN/U.S. (ili CNN domaći)[5] da bi se napravila razlika izmeću kanala u SAD i međunarodne sestrinske mreže, CNN internašonal. Najveći Si-En-Enov poduhvat bio je način na koji je ta televizijska mreža pratila Zalivski rat. Kasnije su mnoge televizijske mreže, poput Skaj njuza, Juronjuza i Al Džazire sledile izvornu ideju Si-En-Ena u načinu izveštavanja.

U avgustu 2010, CNN je bio dostupan u više od 100 miliona domaćinstava u SAD.[6] Emitovanje ovog kanala u SAD je dostupno u preko 890.000 američkih hotelskih soba,[6] a prenose ga i preplatnički provajderi širom Kanade. U julu 2015. godine CNN je bio dostupan u oko 96.374.000 domaćinstava sa televizijskom preplatom (82,8% domaćinstava sa bar jednim televizorom) u Sjedinjenim Državama.[7] Globalno, CNN programi se emituju preko CNN internašonala, koji gledaoci mogu videti u preko 212 zemalja i teritorija.[8]

Istorija[уреди | уреди извор]

Mreža kablovskih vesti je pokrenuta u 17:00 časova istočno vreme 1. juna 1980. Nakon uvoda Teda Tarnera, tim bračnog para Dejvida Vokera i Lois Hart vodio je prvu emisiju vesti na kanalu.[9] Bert Rejnhardt, izvršni potpredsednik CNN-a, angažovao je većinu od prvih 200 zaposlenih na kanalu, uključujući i prvog voditelja vesti na mreži, Bernarda Šoa.[10]

Od svog debija, CNN je proširio svoj domet na nekoliko provajdera kablovske i satelitske televizije, veb sajtova i specijalizovanih kanala zatvorenog kruga (kao što je aerodrom CNN). Kompanija ima 42 biroa (11 domaćih, 31 međunarodna),[11] više od 900 povezanih lokalnih stanica (koje takođe primaju vesti i objavljuju sadržaj putem servisa za video vesti CNN Newsource),[12] i nekoliko regionalnih i mreža na stranim jezicima širom sveta.[13] Uspeh kanala napravio je istinskog mogula od osnivača Teda Tarnera i postavio scenu za konglomerat Tajm Varner (kasnije WarnerMedia koji se spojio sa Discovery Inc. formirajući Warner Bros. Discovery) konačnu akviziciju kompanije Turner Broadcasting System 1996. godine.[14][15]

Međunarodne kritike[уреди | уреди извор]

CNN je gotovo redovno od stranih vlada i organizacija bio optuživan kao propagandno sredstvo u promoviranju američkih političkih ciljeva. Najčešće CNN je optuživan za zauzimanje projevrejskih to jest antiarapskih stajališta o događajima na Bliskom istoku, ali je takođe žestoko optužen od Kine zbog antikineskih stajališta tako da je tamo nastala poslovica "Nemoj biti kao CNN" što u prevodu znači "Nemoj biti pristran".[16][17][18]

Osim redovnog informativnog programa koji je po mišljenju kritičara pristran CNN povremeno ima problema s "tehničkim pogreškama". Dvije od najpoznatijih "pogrešaka" u razdoblju 2005 - 2010 koje su dovele do međunarodnih osuda su one iz doba Rata u Južnoj Osetiji kada je CNN prikazao slike grada Chinvali kojega je uništila gruzijska vojska (koju podržava SAD) dok se čitao tekst o napadima Ruske vojske tako da ispada kao da ga je ona uništila[19] i "greška" u prevodu govora iranskog predsjednika koji je 2006. godine izjavio:"Iran ima pravo na nuklearnu energiju, a cilizirane nacije nemaju potrebe za nuklearnim oružjem" dok je to CNN preveo:"Korištenje nuklearnog oružja spada u Iranska prava"[20] (u skladu s politikom SAD). Na prostoru bivše Jugoslavije je jedna od najpoznatijih takvih pogrešaka vezana uz reportažu o demonstracijama srpskih nacionalista povodom hapšenja Radovana Karadžića ilustriranih snimkama daleko spektakularnijih i nasilnijih demonstracija mađarske desnice u Budimpešti.

U Srbiji[уреди | уреди извор]

U Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini emituje se zvanični partner Si-En-Ena na ovom području, N1 televizija, koja program emituje na srpskom, hrvatskom i bošnjačkom jeziku.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Time Warner: Turner Broadcasting Архивирано 2011-01-22 на сајту Wayback Machine
  2. ^ „Charles Bierbauer, CNN senior Washington correspondent, discusses his 19-year career at CNN. (May 8, 2000)”. Cnn.com. Архивирано из оригинала 29. 9. 2012. г. Приступљено 12. 10. 2013. 
  3. ^ „CNN changed news – for better and worse”. Taipei Times. 31. 05. 2005. Приступљено 24. 1. 2009. 
  4. ^ Kiesewetter, John (28. 05. 2000). „In 20 years, CNN has changed the way we view the news”. Cincinnati Enquirer. Приступљено 24. 1. 2009. 
  5. ^ „CNN Show Pages”. www.cnn.com. Приступљено 30. 8. 2016. 
  6. ^ а б „This date in deal history: CNN begins broadcasting”. Deal Magazine. 31. 05. 2006. Архивирано из оригинала 24. 6. 2009. г. Приступљено 26. 6. 2006. 
  7. ^ Staff (21. 7. 2015). „List of how many homes each cable network is in as of July 2015”. TV by the Numbers. Архивирано ��з оригинала 13. 11. 2016. г. Приступљено 9. 8. 2017. 
  8. ^ „CNN is Viewers Cable Network of Choice for Democratic and Republican National Convention Coverage”. Time Warner. 18. 8. 2000. Приступљено 20. 2. 2010. [мртва веза]
  9. ^ Barkin, Steve Michael; Sharpe, M.E. (2003). American Television News: The Media Marketplace and the Public Interest. 
  10. ^ Wiseman, Lauren (10. 5. 2011). „Burt Reinhardt dies at 91: Newsman helped launch CNN”. The Washington Post. Архивирано из оригинала 18. 7. 2019. г. Приступљено 19. 5. 2011. 
  11. ^ „Cable News: Fact Sheet”. Pew Research Center's Journalism Project. 15. 6. 2016. Архивирано из оригинала 19. 4. 2017. г. Приступљено 20. 4. 2017. 
  12. ^ „CNN Newsource”. CNN Newsource (на језику: енглески). Архивирано из оригинала 21. 4. 2017. г. Приступљено 20. 4. 2017. 
  13. ^ Sterling, Christopher H. (25. 9. 2009). Encyclopedia of journalism. 6. Appendices (на језику: енглески). SAGE. ISBN 9780761929574. Архивирано из оригинала 14. 4. 2021. г. Приступљено 15. 10. 2020. 
  14. ^ Tyree, Omar (27. 4. 2009). The Equation: Applying the 4 Indisputable Components of Business Success (на језику: енглески). John Wiley & Sons. ISBN 9780470452837. Архивирано из оригинала 14. 4. 2021. г. Приступљено 15. 10. 2020. 
  15. ^ „Ted Turner, the Lost Tycoon”. The New Yorker. 15. 4. 2001. Архивирано из оригинала 24. 2. 2017. г. Приступљено 20. 4. 2017. 
  16. ^ „From CNN to open source: the redesign of China”. Архивирано из оригинала 25. 12. 2010. г. Приступљено 13. 11. 2014. 
  17. ^ „CNN, now a four-letter word in China”. Архивирано из оригинала 13. 11. 2014. г. Приступљено 13. 11. 2014. 
  18. ^ „Souvenir of nationalism 2008”. Архивирано из оригинала 23. 09. 2015. г. Приступљ��но 13. 11. 2014. 
  19. ^ „CNN use footage of Tskhinvali ruins to cover Georgian report”. YouTube. Приступљено 14. 8. 2008. 
  20. ^ "CNN 'very disappointed' at being banned from Iran", AFX News Limited, January 16, 2006

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]