Prijeđi na sadržaj

Uveitis

Izvor: Wikipedija
Klasifikacija i vanjske poveznice
MKB-10-CM H20.9 Uredi na Wikipodatcima
MeSH D014605 Uredi na Wikipodatcima
Hipopion - gnojni sadržaj u prednjoj očnoj sobici kod prednjeg uveitisa, vidljiv kao razina žućkaste tekućine pri dnu sobice

Uveitis je upala srednje ovojnice oka uveje, koja se sastoji od šarenice (iris), zrakastog tijela (corpus ciliare) i žilnice (chorioidea). Uveitis je prema procjenama odgovoran za oko 10% sljepoća u SAD-u.

Klasifikacija

[uredi | uredi kôd]

Uveitis prema anatomskoj lokalizaciji dijelimo upale na prednji (uveitis anterior), središnji, stražnji (uveitis posterior) i panuveitis koji zahvaća sve slojeve uveje:

  • Prednji uveitisi se nalaze u između dvije trećine i 90% uveitisa. Nazivaju se iritis ako zahvaćaju šarenicu ili ciklitis ako upala zahvaća zrakasto tijelo. Ipak najčešće dolazi do iridociklitisa tj. upale oba (šarenice i zrakastog tijela), anatomski vrlo bliska dijela dijela oka.

Ovo stanje se može pojaviti kao jedna epizoda koja se odgovarajućim liječenjem povlači, no može biti i rekurirajuće ili kronične prirode. Simptomi uključuju crvenilo oka, upaljenu spojnicu, bol i slabljenje vida. Znakovi uključuju proširene cilijarne žile, prisustvo stanica i zamućenja u prednjoj sobici, te taloga na stražnjoj površini rožnice.

  • Intermedijarni uveitis (pars planitis) – odnosi se na vitritis (pojava upalnih stanica u staklastom tijelu) ili na upalu koja zahvaća cilijarni kolut (pars plana).
  • Panuveitis je upala svih dijelova uveje.

Uveitis prema kliničkom toku može biti akutan, subakutan ili kroničan, a prema patohistološkom nalazu negranulomatozan ili granulomatozan.

Znakovi i simptomi

[uredi | uredi kôd]
  • Crvenilo oka
  • Zamućenje vida
  • Osjetljivost na svjetlo
  • Tamne putujuće mrlje uzduž vidnog polja
  • Bol

Stanja povezana s uveitisom i uveitički sindromi

[uredi | uredi kôd]

Brojna stanja mogu biti povezana s uveitisom, uključujući sistemske bolesti kao i sindrome povezane s okom. Približno pola slučajeva prednjeg uveitisa javlja se u stanjima i sindromima s kojima se ne može povezati. Međutim, uveitis je često dio sindroma povezanog s HLA-B27. Relativan rizik od razvoja ove bolesti prisustvom ovog tipa HLA alela iznosi približno 15%.

Sistemske bolesti povezane s uveitisom

[uredi | uredi kôd]

Uzrok uveitisa mogu biti mnoge sistemske bolesti kao i sindromi povezani s okom. Neki od uzroka su:

Infektivni uzročnici

[uredi | uredi kôd]

Uveitis može (normalno) biti imunološki odgovor na infekciju unutar oka. Kod manjeg dijela pacijenata s uveitisom moguće su ove infekcije:

Uveitički sindromi

[uredi | uredi kôd]

U mnogo slučajeva uveitis nije povezan sa sistemskim stanjima: upala je ograničen na oko. U nekim od ovih slučajeva prezentacija oka je karakteristična za opisane sindrome i uključuje sljedeće dijagnoze:

  • Akutna stražnja multicentrična plakoid pigmentna epiteliopatija
  • Birdshot retinokoroidopatija
  • Fuchsov heterohromni iridociklitis
  • Multicentrični koroiditis i sindrom panuveitisa
  • Sindrom multiplih prolaznih bijelih točkica
  • Punktalna unutarnja koroidoptija
  • Serpiginozni koroiditis


Maskirani sindromi

[uredi | uredi kôd]

Maskirani sindromi su oftalmološki poremećaji koji se klinički manifestiraju ili kao prednji ili kao stražnji uveitis ali nisu primarno upalni. Najčešći su sljedeći:

  • Prednji segment
    • Intraokularno strano tijelo
    • Juvenilni ksantogranulom
    • Leukemija
    • Maligni melanom
    • Odvajanje mrežnice
    • Retinoblastom
  • Stražnji segment
    • Limfom
    • Maligni melanom
    • Multipla skleroza
    • Sarkom retikularnih stanica
    • Retinitis pigmentosa
    • Retinoblastom

Liječenje

[uredi | uredi kôd]

Prognoza je dobra kada se brzo postavi dijagnoza i započne liječenje, ali kod neliječenih može dovesti do ozbiljnih komplikacija kao što su katarakta, glaukom, edem retine ili trajni gubitak vida. Obično se liječi glukokortikosteroidima u obliku kapi za oči (npr. prednizolon acetat) ili peroralno tabletama prednizolona. Prije davanja kortikosteroida potrebno je isključiti ulkus rožnice pomoću bojenja fluoresceinom. U liječenju se još koriste midrijatici atropin li homatropin koji kod iridociklitisa smanjuju bolnost i eksudaciju iz šarenice.

Antimetaboliti, kao što je metotreksat, često se koriste kod teških slučajeva uveitisa. Eksperimentalno liječenje infuzijama infliximaba također se pokazalo korisnim.


    Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez savjetovanja s liječnikom!