Prijeđi na sadržaj

Proteoglikan

Izvor: Wikipedija

Proteoglikani su vrlo visoko glikolizirane bjelančevine.[1] Bazni proteoglikan sastoji se od "jezgrene bjelančevine" s jednom ili više kovalentno prikačenih glikozaminoglikanskih (GAG) lanaca.[2] Točka privezivanja je serinski (Ser) rezidual na koji se glikozaminoglikan združuje preko tetrasaharidnog mosta.

Sastavni su dio osnovne tvari vezivnog tkiva. Nastaju vezanjem glikozaminoglikana za središnji bjelančevinski lanac. Prevladava ugljikohidratni dio. Agrekan je najvažniji od svih proteoglikana u međustaničnoj tvari.[3] Vrlo su hidrofilni sa slojem vezane vode oko sebe.[4]

Mješavina glikoproteina i glikozaminoglikana koji povezuju stanice s vlaknima čini amorfnu osnovnu tvar vezivnog tkiva.[4] Osnovna tvar skupa s tkivnom tekućinom tvori međustaničnu tvar.[5]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. MeSH Proteoglycans
  2. Gerhard Meisenberg; William H. Simmons. 2006. Principles of medical biochemistry (engleski). Elsevier Health Sciences. str. 243–. ISBN 978-0-323-02942-1. Pristupljeno 6. veljače 2011.
  3. Prirodoslovno-matematički fakultet u SplituArhivirana inačica izvorne stranice od 25. studenoga 2016. (Wayback Machine) 2. Vezivno tkivo, slajd 13 (pristupljeno 24. studenoga 2016.)
  4. a b Medicinski fakultet u Splitu Vezivno tkivo, slajd 20 (pristupljeno 24. studenoga 2016.)
  5. Prirodoslovno-matematički fakultet u SplituArhivirana inačica izvorne stranice od 25. studenoga 2016. (Wayback Machine) 2. Vezivno tkivo, slajd 2 (pristupljeno 24. studenoga 2016.)