U mnogim religijama i mitologijama, pakao je mjesto gdje se vjeruje da duše loših ljudi idu i trpe vječnu kaznu zbog svojih prošlih postupaka nakon fizičke smrti. To je suprotno od raj.

Pakao – detalj sa freske u crkvi u Bugarskoj.

Pakao u raznim religijama

uredi

Islam

uredi

Muslimani vjeruju u džehennem, koji je sličan Hebrejskom ge-hinnomu. U Kur'anu, svetoj knjizi Islama, nalaze se doslovni opisi užarenog pakla kao i raja, poput cvijetnog vrta u kojem će uživati istinski vjernici. Također, Raj i Pakao su podijeljeni u više nivoa, zavisno o lošim djelima počinjenim u životu, gdje je kazna određena zavisno od grijeha, a dobra djela zavisno o tome koliko je pojedinac vjerovao Boga (Allaha) na Zemlji. U Kur'anu se u jednakoj količini spominje i pakao i raj. Kur'an također govori da neki koji su osuđeni na pakao nisu osuđeni zauvijek, nego za određen period. Kada dođe Sudnji dan, bivšim osuđenicima će biti suđeno da li će ili ne ući u Raj.

Kršćanstvo

uredi

Novi zavjet sadrži dvije različite grčke riječi - Had, groba za sve ljude, i Gehena, vatru presude u posljednji dan. Tradicionalno, Kršćani vide pakao kao vječnu kaznu za one koji ne vjeruju u Isusa Krista kao njihovog spasioca. Izuzeci su nekad oni koji nisu vjerovali u Isusa Krista, ali su imali olakšavajuće okolnosti (mladost, neznanje, mentalnu bolest i drugo). Većina Kršćana vjeruje da se prokletstvo na pakao desi odmah po nastupanju smrti, dok drugi vjeruju da se desi nakon Sudnjeg dana. Neke denominacije Kršćanstva, kao naprimjer Anglikanci, mnogi luterani, Adventista sedmog dana, Jehovini svjedoci, vjeruju da je pakao neka vrsta groba u kojem čovjek nesvjesno čeka na reinkarnaciju u raj (Zemlju).

Judaizam

uredi

Gehena se spominje u rabinskoj literaturi. Ponekad je prevedeno kao Pakao ali ih ne veže obavezno isto značenje. Termin Gehenna (ponekad i Gehennom) je originalno uzet iz imena doline (Gai'ben-Hinom - suha dolina Hinomovog sina) u Jerusalemu, u kojeg su se bacali pokloni koji su namijenjeni Hramu, ali nisu prihvaćeni. U Judaizmu, Gehenna nije pakao, nego više čištilište gdje se osobi sudilo na osnovu djela koje je počinio u životu. Kabala je opisuje kao "čekaonicu" za sve duše, i dobre i zle. Većina smatra da ljudi nisu u Gehenni zauvijek, nego najduže 12 mjeseci. Ukoliko je osoba dobra, njegova duša se penje u Olam Habah (češto povezano sa Rajem), a ukoliko je loša, ponovno se rađa.

Kineske i japanske religije

uredi

Opis Pakla je veoma složen u kineskim i japanskim religijama. Vladar pakla mora da rješava i politička pitanja, kao što to čine Zemaljski vladari. Pakao je predmet mnogih narodnih priča, u kojim ljudi u paklu mogu ponovno umrijeti. Kinesko viđenje pakla ne uključuje obavezno dugu patnju onih koji su u paklu, a niti to znači da je osoba loša. Kinezi smatraju da je pakao sličan današnjoj kontroli pasoša ili imigracijskoj kontroli. Na sahrani, oni spale i "čekovnu knjižicu za pakao" sa umrlim. Sa ovom knjižicom, umrli može podmititi vladara Pakla i potrošiti novac sa knjižice u Paklu ili u Raju.

Hinduizam

uredi

U Hinduizmu postoje kontradikcije da li pakao postoji ili ne(Narg). Za neke je to samo metafora za savjest. Ali u Mahabharati se spominje da su Pandavas i Kauravas otišli u pakao. Pakao je također opisan u Puranasu i ostalim pisanim dokumentima. Vjeruje se da ljudi koji počine "paap" (grijeh) odu u pakao i budu kažnjeni za grijehe koje su učinili. Bog, Yama, koji je također Bog smrti, je kralj pakla. Chitragupta, čuvar zapisnika o grijesima, pročita grijehe i Yama odredi kaznu. Ove kazne uključuju ubacivanje u ključalo ulje, prženje u vatri, mučenje korištenjem raznih oružja i drugog u različitim paklima. Osobe koje okaju svoje grijehe, ponovno su rođeni u skladu s njihovom karmom. Niko nije savršen i zato svi moraju imati makar jedan grijeh zabilježen.

Budizam

uredi

U Budizmu postoje razna vjerovanja o paklu. Većina škola Theravada, Mahayana i Vajrayana priznaju razna pakla, koja su mjesta velike patnje za one koji čine loša djela, kao što su hladni pakao i vreli pakao. Boravak u paklu je privremen. Onima koji imaju previše negativne karme su reinkarnirani tu, gdje ostaju dok se ta karma ne potroši, a tad se rađaju u drugom okruženju, kao što su ljudski lik, gladni duhovi, životinje i drugo.